Blizanci u materici razgovaraju:
- Da li veruješ u život posle rodjenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rodjenja. Možda smo ovde baš zato da se pripremimo na život posle rodjenja.
- To je glupost. Nema života posle rodjenja. Kako bi taj život uopste izgledao?
- Ne znam tačno, ali uveren sam da će biti više svetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trcati. I jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, posle rodjenja nema života.
- Pupčana vrpca je prekratka. Uveren sam da postoji nešto posle rodjenja. Nesto posve drugačije nego ovo što živimo sada.
- Ali niko se nije vratio od tamo. Život se posle rodjenja završava. Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš tačno kako izgleda život posle rodjenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti veruješ u mamu, pa gde bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopšte postojali.
- Ne verujem! Mamu nisam nikada video, zato je jasno da ne postoji.
- Da moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je čuti kako peva i miluje nas svet. Znaš, uveren sam da život posle rodjenja zapravo tek započinje….






Interesanta pricica.
Ako nije tajna odakle si je pokupio?
Dobio sam je mailom od jednog drugara.
Haha..sjajna aluzija